:)

Ne znam odakle dolaze sve te riječi, i gdje nestaju, nezapisane. Zvuk zrikavaca u kasno večer ili rano jutro, dok trunem ispred kutije zla, vraća me u prošlost, i podsjeća na lijepo. Ne znam ni koji prizor, ni koja godina. Samo je ugodno. Imam ih tako malo, jedva šesnaest, a retrospekcija je tako česta. Pitam se je li danas bolje od sutra. Hoće li tad opet biti isto. To je enigma za mene.
Možda je bolje, a jest sigurno kad ne znam. Neka nas život iznenađuje. Ono parče sreće plati svaki uzdah sad. I tako niže emotivni lanac života. Saznat ću jednom ko sam, i zašto sam. Živjet ću drugom životu, a u meni će biti ovaj duh, koji se mijenja, samo je meni uvijek isti.

Komentariši