Njemu

Rekla mi je sasvim slučajno nešto o njemu. Zar je moguće? I do kad tako? Osam godina od šesnaest, da, pola mog života već. Odlazi, i onda kao da nikad nije bio. Vrati se, kao da je svo vrijeme tu. Od kud mu pravo?
I onda, sjetim se. Da, on ne zna moje ime. Možda. Ništa o meni. A ja sve o njemu. Osjećam se kao uhoda, kao špijun, tako ljigavo, i licemjerno, zbog njega? Do kad planira raditi isto? Nesvjesno.
I opet sutra kad ode smijat ću se ovom, i opet kad dođe ja ću plakati, ili? Ne ja ću se nadati, to uvijek radim.. I znam da ću nastaviti. Zvuči očajno? Ne, nije.

Komentariši